среда, 31. март 2010.

Popodne – Priča o Bati – Part 3



Čudo jedno. Da mu je neko pričao da će zaglaviti sa jednom ribom tako dugo, ono kao furaju, kako god... ne, ne bi verovao. U njegovom mestu, nema toga, zajedno si sa ribom 2-3 godine i nema šta – ženidba, deca. Tako je i on zamišljao svoj život pre 10-ak godina. Sad u 29-oj godini ne zamišlja ništa – sem ponekad Jovanu, golu u razčičitim pozama.

Nagazio je do daske. Marko je dremao pored njega.
Nisu se baš ovajdili danas, samo 2 kompjutera, 1 televizor i sitnurije , mobilni i ostale gluposti. Druga ekipa je danas ubola gde treba, džip je bio njihov.
ceo tekst

субота, 27. март 2010.

I am Alive !



Sedela sam ja tako, pre neki dan, za kompjuterom, kucala!
Kucala, surfovala, radila – s vremena na vreme, blogovala, i sve ostalo uobičajeno za jednog prilično vintage female hackera. Kad ono tras – led, sledila se slika na ljubljenom mom kompu. Ajde dešava se! Idemo restart.

………………!!!!!!!!!!!! &&&&&&&&&& ,,,, …… ############# ??????????????????

Stres! Panika! Haos! Sistem ne može da se podigne!

dalje

петак, 19. март 2010.

Pre podne – priča o Bati – deo drugi



Bata je starovao motor. Najpre da pokupi Marka! Marko je marketing manager u firmi i obično njih dvojica rade u paru. Čuj, marketing manager!

Umirao je od smeha, kad Marko počne da deli vizitke i da objašnjava da u današnje vreme, nema uspešne firme bez dobrog marketing manager-a. U suštini, njegov posao u firmi je bio ubedljivo najbolji – birao je promoterke, na primer. A kako je Marko to isticao u društvu – on je temeljna osoba, kad nešto radi, radi to do kraja. Što bi značilo, u prevodu – razgovor za posao i testiranje se obavlja kod njega u krevetu. Nema te promoterke, koja je radila ili radi u firmi a da je on prvo nije overio – posle je naravno morala i da mu pospremi stan, opere sudove i veš i tako to, da je vidi na delu. Vodio je on računa, koja god od devojaka uđe u uži izbor za testiranje, prvo na sanitarni pregled pa kod njega. Sve po zakonu.

ceo tekst

понедељак, 15. март 2010.

Jutro



Otvorio je oči. Uvek se lako budio, bez obzira koliko je san trajao, da li se odmorio ili su se još osećali ožiljci prethodnog dana. To je jednostavno bilo tako. I drago mu je bilo zbog toga. Nije da je on neka odgovorna osoba, čak nasuprot, ….. odgovornost – šta je to, obično se smešio zagonetno, kad čuje tu reč.

Opet, bilo je situacija, kao ova danas, kad je bolje ne razmišljati uopšte. Da li si odgovorna osoba ili ne, to pitanje se i ne postavlja. Jednostavno je . Telefon zazvoni, dobiješ instrukcije, samo jednom. Bolje bi ti bilo da sve dobro zapamtiš, nema popravke. I onda uradiš sve šta ti je rečeno, kako je ti rečeno i najvažnije, kada ti je rečeno. Ništa više. Bez odgovornosti, bez razmišljanja – tačno, precizno, efikasno. To je to! Takav je to posao. Kada bi mogao da priča šta radi, da zaradi, verovatno bi većina rekla da je to sve drugo samo ne posao. Sve to zavisi, kako posmatraš život, šta želiš od njega. Što se njega tiče, bio je siguran da on pojma nema šta hoće u životu, da nema ni neki definisan stav, još manje plan za budućnost, cilj ili neku životnu folozofiju. Novac, to je to!

ceo tekst

четвртак, 11. март 2010.

Supermene, ne svraćaj u Srbiju



Kriptonit je jedino oružje, koje može da zaustavi Supermena. Fiktivni mineral sa njegove rodne planete, zelene boje i razornog dejstva za Supermenovu rasu. Naravno nema ga na planeti Zemlji, tako da je sa te strane Supermen koliko toliko bezbedan (ako ne računamo zloće, koje ga nabavlaju iz svemira raznoraznim sumnjivim kanalima).

ceo tekst

петак, 5. март 2010.

Zvezda


Zvezde, sjaj zvezda na noćnom nebu. Lepota, božanska kreacija.

Jedna priča kaže, da je svaka od tih zvezdica, titravih lepotica na nebeskom svodu, duša čovečija, duša, koja nikad ne umire, za razliku od trošnog i grešnog tela.

Druga, ne priča, već teorija, naučna, nam objašnjava, da kada na noćnom nebu ugledamo sjaj neke zvezde, ta ista zvezda odavno je već mrtva, nema je ne postoji više, nestala je , eksplodirala , spojila se sa vaseljenom koja je stvorila . Ali, sjaj zvezde – svetlost njena, putuje, potrebno je vreme da stigne do našeg noćnog neba, da uđe u naš vidokrug, ogreje i razveseli nam dušu.
Kako neobično i tužno, zar ne. Zvezde nema, nestala je a mi obasjani njenom svetlošću pronalazimo svoj put.

Ovo je priča o Gordani.
dalje