субота, 28. новембар 2009.

уторак, 17. новембар 2009.

Informatička anastiloza


O Andrei Mantenji, čuvenom italijanskom slikaru, ovim povodom neću pisati. Sve što je potrebno da se zna o tom geniju slikarstva, za početak, postoji u Wikipediji.

Izložba u Italijanskom kulturnom centru traje još 2 dana.
Posvećena je prvenstveno, ne radu ovog genijalnog slikara, nego pokušaju da se njegove freske iz kapele Ovetari u Padovi rekonstruišu.

Naime pomenuta kapela je stradala tokom bombardovanja 1944.
Maleni frgmenti fresaka, oko 80.000 komada veličine 5-6 cm, su rekonstruisani na najbolji mogući način.

Pošto su postojale crno bele fotografije sa početka veka ovih fresaka, napravljen je poseban kompjuterski program - informatička anastiloza , koji je uspeo da prepozna pravo mesto za svaki od tih malenih komadića.
Tako da sada taj deo Mantenjiog opusa, zahvaljujući najnovnijim ljudskim inovacijama, može bar delimično da nam se vrati.

Pitanje, koje se meni nameće je, da li je čoveku potreban veći neprijatelj od njega samoga. Kakve katastrofe, asteroidi, vanzemaljci i sl. Ono što mi sami sebi uradimo nije jednako učinku celokupnog kosmosa kao i planete Zemlje.

Freske nebeske lepote, uništene u jednom jedinom trenutku - povod, neshvatljiv.

Fascinantna izložba, pelep katalog kao i knjiga Teorija restauracije, Čezare Brandi, koje se dobijaju kao uspomena na ovu jedinstvenu postavku.

P.S. Baš i nema posetilaca



петак, 13. новембар 2009.

Virtualna stvarnost



You are never too old to set another goal or to dream a new dream. ~~ C. S. Lewis
Pa, nadam se da je ovo tačno. I have set another goal - to dream a new dream to live a virtual life!

Malo čudno zvuči s obzirom na iskustvo u realnom životu, koje je da tako kažemo više nego za poštovanje. Zbog kvaliteta i naravno uglavnom zbog kvantiteta-dužine životnog iskustva. Da li je to platforma, koja obećava ako ništa drugo - dugotrajnost u virtualnom svetu, vreme će pokazati.

Eto mene, oprezno, stidljivo izlazim, blogujem, par postova.

Dopada mi se !

Šta će ti to u životu i ko će to da čita su naravno pitanja, koja su uobičejen komentar bar u mom miljeu.

Čim pišem, znači želim nešto da kažem, da prenesen dalje, da neko pročita. Ali to baš i nije jedini motiv (za sada).
Najpre moram da naučim da živim virtualni život.
Pravila postoje, nepisana doduše, ali ima ih vidim to pročavajući blogerske trendove, naravno neke od njih.

Odmah da priznam nisam našla baš mnogo srodnih duša. Ne kažem da mi se ne dopadaju, ima tako divnih blogova.

To je kao i u stvarnom životu, idi tamo gde su tvoje srodne duše, gde su teme, koje te zanimaju.
Pa naći ćemo se mi, srodne duše, mislim, samo polako.

Za sada već primećujem neke simptome tzv. tako prokažene virtulane zavisnosti.
- pre kafe palim kompjuter
- internet mi je najvažniji izvor informacija
- ponakad i dok sanjam otvaraju mi se prozori

Sve to i nije neka muka za sada. Ono što me fascinira je povremnei totalni gubitak kontakta sa okolinom. Takodje i kontrola vremena i planiranje dana su postali problem. Jednom kad izadjem u mrežu, vreme kao relana kategorija prestane da postoji.

Definitivno se neću obraćati stručnjaku i neću se lečiti od zavisnosti, isuviše je .... da, you know !

среда, 11. новембар 2009.

NIBIRU


21.12.2012 - Zasto su apokaliptična predvidjanja tako popularna

Da li ste videli trailer za film čuvenog reditelja apokaliptičnih filmova Ronalda Emeriha - 2012. Svetska premijera je u decembru.
Pitanje je da li je to tako vazan film, ili je tema isuviše zastupljena na Internetu.
U svakom slučaju N.A.S.A je dala na svom sajtu zvanični demant povod predvidjanja da će se pomenutog datuma desiti apokalipsa, a povod je istoimeni film. ( http://www.nasa.gov/topics/earth/features/2012.html)
Dakle o čemu se radi!
Ko nije upoznat sa delima Zaharija Sičina, verovatno nije čuo za planetu Nibiru.
Nibiru ili dvanaesta planeta (zodijak ima 12 znakova) potiče još iz vavilonske mitologije i povezana je sa bogom Mardukom. U istoimenoj knjizi, Sičin razvija i pokšava da dokaže teoriju o vanzemaljskom poreklu ljuskog roda, ili bar o malo genetskog inžinjeringa od strane vanzemaljaca sa planete Nibiru. Sve to je potkrepljeno izmedju ostalog tumačenjem vavilonskih i sumerskih mitova kao i nekih delova Biblije. Kao astronomski dokaz postojanja planete sa veoma neobičnom orbitom, koja se sreće sa Zemljom svakih 3.600 godina, navodi postojanje pojasa asteroida u Sunčevom sistemu. To je nekada davno bila planeta Tijamat, koja se posle sudara!!! sa planetom Nibiru prepolovila, tj raspala a od njenog najvećeg dela je postala naša planeta.

Anunaki su više puta u medjuvremenu dolazili na Zemlju, uglavnom da bu vadili rudu (šta drugo nego zlato). Pošto je rad stvorio čoveka a ne rasu Anunakija, pomenuti vanzemaljci, koji su se zgražavali od fizičkog rada (tipična božanska osobina) su malo popravili zatečenu populaciju homo sapiensa da im pripomogne u vadjenju ruda. Ali Sičin sa svojim delom je neka druga tema, doduše ništa manje interesantna.

Dakle to je to, Nibiru se približava a pomenutog datuma se očekuje bliski susret, tj. sudar. Izračunale Maje, naravno uzevši u obzir sve buduće načine računanja vremena, kalendare i ostalo. Svaka čast! I kad se sve to poklopi, nema dileme, datum je isuviše zgodan da bi se ignorisao. Doduše malo me podseća na previđanja za 1999 godinu (znak zveri 666), ali to je već moj problem.

To je što se tiče teme filma.

Na Internetu su validne i neke druge opcije osim sudara. Na taj datum u vreme zimske kratkodnevice planete će se tako poređati da će se Zemlja naći u pravoj liniji sa Crnom rupom u središtu Mlečnog puta.
Doći će do Sunčeve oluje razorne snage.
Zemljin magnetni pol će se preko noći pomeriti sa istim posledicama. (dešavalo se više puta u istoriji Zemlje, nema naučnih objašnjenja zašto se to dešavalo, niti koliko je trajalo).

Dovoljno što se tiče teorija, posledica je kod svih ista.

Apokalipsa je sastavni deo hrišćanstva kao učenja. Svaki čovek je grešan (nije sporno) a sami tim i ljudski rod, pa kazna mora da usledi. Katarzični dogadjaji su poželjniji nego trud i želja da se čovečansto usmera u humanijem smeru.
Taj trend je naročito zastupljen u Americi, američke filmadžije obožavaju da rasturaju svoju zemlju na sve moguće načine.

субота, 7. новембар 2009.

OBAMA - PRESIDENT OF SPACE


OBAMA - THE PRESIDENT OF SPACE


Ovih dana stalno nailazim na jednu simpatičnu temu na netu (možda simpatično nije pravi pridev, ali ja to tako doživljavam).

A tema tj. dilema je sledeća: Kada će (ne da li će !!, pošto je to već gotova stvar, prema informacijama od pouzdanih insajdera) Barak Obama objaviti svetu da su vanzemaljci odavno medju nama.

Ta informacija da su vanzemaljci medju nama, ili da je kontakt ostvaren, šta god da je, po meni OK. Još otkako je legendarni Artur Klark dao svoju još legendarniju izjavu - opcije da smo sami ili da nismo sami u svemiru su podjednako užasavajuće - odabrala sam užasavajući opciju da nismo sami.

I zato jedva čekam da nam se predsednik Obama obrati po tom pitanju.
Prema pomenutim insajderima to će se desiti ili u decembru ove godine ili početkom sledeće, u svakom slučaju do kraja zime.

E sad simpatičan deo.

1. Barak Obama je dobio Nobelovu nagradu da bi smogao snage da svetu objavi pomenutu istinu.
2. Odluka da se istina iznese na videlo je posledica propale reforme američkog zdravstvenog osiguranja.

Svejedno, koja god da od ove dve opcije prevlada kao motiv, jedino što mi smeta što to svetu neće objaviti naš Mirko Cvetković. Pošto je pomenuti gospodin već postao prvak sveta u kuliranju svih mogućih tema, problema i ostalog, verujem da je stanje njegove nirvane dostiglo potreban nivo za komunikaciju sa drugim svetovima i dimenzijama.








четвртак, 5. новембар 2009.

Da li nas Internet zaglupljuje !


To je naziv članka, koji sam nedavno pročitala.

Postoje različita mišljenja na tu temu, ali velika većina spada u kategoriju onih, koji se slažu da iako ima nekih prednosti u intenzivnom korisćenju Interneta, mnogo toga gubimo i kao pojedinici i kao društvo intenzivnim korišćenjem ovog medija.

A ko čini većinu u grupaciji onih koji iznose relevantna mišljenja. Uglavnom uslovno uzevši, stariji ljudi, čije se obrazovanje nije formiralo korišćenjem Interneta. To je i razlog, zašto su se u istoriji čovečanstva, uvek teško prihvatale novine, promene, naročito one koje radikalne promene u ustaljenom načinu života.

A šta je najradikalnija promena koju nam donosi ovaj novi medij - dostupnost podacima, mogućnost komunikacija, nove vrste zabave.....

Za mene je to ipak uticaj koji Internet, kao novi medij, u načinu svog funkcionisanja ima na mozak svakog od nas.

Mape mozga su uradjenje odavno, to nije ništa novo. Znamo da je procentualno, količina malih sivih ćelija, koje koristimo u svom životu, bezobrazno mala, ali šta je tu je.

Ono što bar ja do sada nisam znala, mada sam nekako intuitivno naslućivala je da u korišćenju Inerneta, zbog načina na koji funkcioniše, koristimo delove svoga mozga, koji pre toga nikada nisu bili koršćeni. Šokantno, zar ne!
Ili pre fascinantno.

A to je suština obrazovanja, znanje u svim svojim oblicima, pa kod se to proširi i na one delove mozga, koji su do sada služili samo kao masa za popunjavanje lobanje, mislim da su svi uslovi ispunjeni da se zaključi da je korišćenje Interneta postiglo takav napredak u razvoju ljudskog roda, kakv nisu postigle generacije svetskih edukatora.