четвртак, 25. новембар 2010.

Šta boli Adamove sinove?



Ova priča, u suštini, nije priča. Ona govori o događajima, koji su se desili, davno, tako davno, da su gotovo zaboravljeni, u periodu, koji mnogi zovu, onako poetično, praskozorje čovečanstva.
U to vreme naša lepa, plava planeta Zemlja je bila nenastanjena,tačnije nije bilo ljudi. Bilo je svih drugih poznatih i nepoznatih biljnih i životinjskih vrsta, ali ljudi nisu postojali. Upravo tada, pored naše, lepe, plave planete, prolazio je svemirski brod. Onako, pravi, pravcati svemirac. Poticao je iz galaksije, koju mi danas zovemo ZXUY i pripadao je, očito, jako naprednoj rasi. To je bila prava, svemirska, naučna labaratorija.

ceo tekst

понедељак, 22. новембар 2010.

Gde si Ines, kućo stara



Ne daj se Ines
Ne daj se godinama, moja Ines
drukcijim pokretima i navikama
jer jos ti je soba topla….,

Sećaš li se, draga moja Ines! Kako je to nekada bilo. Nekada davno, toliko davno – u prošlom veku, zar ne!

ceo tekst

среда, 17. новембар 2010.

Hosting i sve ostalo što ima veze sa tipičnom beogradskom tetkom-blogerkom



Amarilis, bre, stvarno si matora, – kažem ja sebi, s vremena na vreme. Ne ono, kad prođem pored ogledala, daleko bilo, nego ovako generalno, gazi vreme pa ume da pregazi, samo tako. Sad, nije da se Amarilis ne bori, trpa se svuda i gde treba i gde ne treba, kao ono – update i te stvari, razume se u svašta , bloguje, bre – alo.
Ah, tu smo – to bi se reklo u neka davna vremena – vila se vila u čem’ nije bila ili ono sa babom (ajde sad bez nekih asocijacija, Amarilis je još tetka, molim da se zna) dala baba dinar da uđe u kolo, e sad bi dala dva, ali….

ceo tekst

петак, 12. новембар 2010.

Lazo, sine, stigao tetki ugalj ….



- Dobili ste govornu poštu …
- ‘Bem ti mašinu …. Alo, sine Lazo, gde se smucaš u sred dana, nije valjda da spavaš,... tetka Mira, ...stig'o mi sine ugalj, pa ako možeš za vikend da dođeš sa nekim drugarima, napraviće tetka gibani....
- E, izem ti mašinu, valjda je dobio poruku. Kod kuće ga nikad nema, gde da uhvatim to dete?
- Komišika, opet bogoradiš,a ?

ceo tekst

среда, 10. новембар 2010.

Serž Genzbur – legenda i film



Volite li Serža Genzbura? Da li ima onih, koji ne znaju ko je on bio, ko ne zna za pesmu, koja se smatra za najerotičniju pesmu svih vremena – Je t’aime moi non plus ?

ceo tekst

понедељак, 8. новембар 2010.

Da li đavo ima rep – ponovo Ser Artur Klark



Već sam vas pitala da li volite zmije i generalno gledano, uz par retkih izuzetaka, niko ne voli zmije. I dalje mi nije jasno, šta su to zmije toliko skrivile ljudskom rodu. Tolike druge životinje su tamanile i hranile se ljudskim rodom, pa nisu toliko omražene, čak su postale vremenom i simboli hrabrosti, junaštva, recimo. Jadne zmije ostadoše prokažene. Da li je za to kriva samo zmija iz rajskog vrta ili još nešto čuči zakopano u kolektivnom nesvesnom?

Kad smo kod kolektvnog, nesvesnog, arhetipskog sećanja, evo novog pitanja – da li đavo ima rep?

ceo tekst

субота, 6. новембар 2010.

I bi Cinemania – promocije, promoterke i stručnjaci za marketing(mobing?)



Završila se i ovogodišnja L’Oreal Paris Cinemania. Ja dođem kao neki redovni posetilac, već godinama se trudim da ne propustim ovu menifestaciju, razlog je verovatno što sam prilično starormodna, volim da idem u bioskop, ne mogu da poredim doživljaj i ugođaj, koji pruža gledanje filma na bioskopskom platnu i kod kuće. Odaberem svake godine nekoliko filmova i kako mi bude, nekad sam zadovoljna nekad ne. Ove godine sam veoma zadovoljna filmovima, bar onima, koje sam odabrala.

Ali neću danas o tome pisati, sem što ću spomenuti film, koji mi se najviše dopao, a to je

Gainsbourg -Vie héroïque, film o Seržu Genzburu

ceo tekst

среда, 3. новембар 2010.

Zemljotresi, karte, panika i – Ser Artur Klark



San pravednika, koji mi sa godinama, sve teže dolazi u pohode, bi prekinut, noćas, znate i sami oko 2h. Pošto živim na četvrtom spratu a na zgradi se trenutno radi fasada, skele su pričvršćene sa spoljne strane, kakokofonija zvukova je bila veoma bogata. I literatura je bila zastupljena, pošto je moja draga polica od poda do plafona, popunjena knjigama, vodolijski natrpana i pretrpana, otplesala svoj mistični ples, otrgnuta od sna, kao i gazdarica. Ostatak nameštaja, ne toliko romantičan, da bi bio pomenut, uklopio se u iskonosku simfoniju, vođen dirigentskom palicom probuđene Gee.

ceo tekst

уторак, 2. новембар 2010.

The Passenger – Prozna igra



Prozna igra pokrenuta kod Vanje na blogu filoblogija, priča br.1, kako sledi:

Sedim na platformi električnog tramvaja, i potpuno sam nesiguran u pogledu svog položaja na ovom svetu, u ovom gradu, u svojoj porodici. Čak ni uzgred ne bih umeo reći kakve bih zahteve u bilo kom smislu mogao s pravom da postavim. Ne mogu se ničim braniti što stojim na ovoj platformi, što se držim za ovu ručicu, što dopuštam da me nosi ovaj tramvaj, što se ljudi sklanjaju pred njim ili idu mirno, ili se odmaraju pred izlozima. – Istina, to niko i ne zahteva od mene, ali to je svejedno….

ceo tekst