уторак, 29. јун 2010.

Sećanje na Narod



Nekada davno, jako davno, pre potopa, živeo je jedan narod. Sebe su zvali baš tako Narod. Ne zna se mnogo o njima, ako posmatramo onako akademski, ne postoje naučni dokazi o njihovom postojanju, životu, nema artefakta, pisanih spomenika, grnčarije…. Opet, s druge strane posmatrano, dokazi o njihovom postojanju su tu, svuda oko nas, samo je pitanje da li želimo da ih vidimo.

ceo tekst

понедељак, 21. јун 2010.

Da li kerovi lete u nebo!




Buka je bila nesnosna. Tupi udarci su stizali jedan za drugim.
Marko je tiho zaječao.
- Probudio, si se. Kako se osećaš? Evo ti kafa, nije se još ohladila.
Pokušao je da se podigne, da sedne. Sve ga je bolelo. Polako mu se vraćala svest, sećanje na prethodnu noć.

Koji ti je moj bio juče? – upitao je Bata Marka, pomažući mu da sedne.
- Jebo te, sve ove godine, koje se poznajemo, samo me nešto pljuješ, smetam ti, nervira te Jovana, smeta ti Goksi! Šta te uopšte zabole za moju porodicu. Kad sam ja tebe prozivao šta radiš, kad sam te kritikovao? Šta bre ti uopšte hoćeš od mene?

ceo tekst

понедељак, 14. јун 2010.

Reservoir Dogs – Bata vs. Marko




Zvrrrrrrrrrrr….
Neko je besomučno pritiskao zvono na interfonu.
- Ko je sad u pola noći – začudila se Jovana
Bata je ustao i uključio interfon.
- Otvaraj, majku ti tvoju, Bato, otvori ta jebena vrata, dok ih nisam …u materinu!
- To je Marko – prokomentariosao je Bata, otvarajući vrata, – izgleda da je opet u onom njegovom raspoloženju, verovatno pijan.
U tišini noći odzvanjali su užurbani koraci i odmah zatim divlje lupanje po vratima.
- Otvaraj, bre, pederu jedan …



ceo tekst

петак, 4. јун 2010.

Predstavljanje stranaka – priča o Bati se nastavlja



- Ajde, Batice, nemoj sada da prekidaš, sad baš postaje ludo. Vauu, mili, koje smo ti mi face! Ja prva riba u novinarstvu a ti budući politički vrh ove naše zemlje. To mu dođe kao onaj, kako beše, francuski predsednik i ona njegova, kako ono beše… Doduše ona je bila manekenka, ali šta ima veze. Bato, ovo je ludo, pričaj dalje. Goksi , ljubavi , ne sekiraj se smislićemo mi nešto i za tebe, ako Gradimir neće. – Jovana je došla do reči, bilo je malo teže zaustaviti je u oduševljavanju perspektivnom budućnošču, koja im je sada bila nadohvat ruke.

- Ja da se sekiram, pa ja imam pune ruke posla pored Vas dvoje, ko vodi računa, kako ćete da izađete među svet, ko Vas oblači, šminka? Nego Bato, hoćeš li nešto da popiješ pre nego što nastaviš? – eto I Goksija u dijalogu.
- Uff, ja bih najradije, ne znam ni ja šta bih najradije. Otvori prozor Goksi, please! Da li ste osetili miris lipa. Danas me proganja taj miris. Znam da je još rano, osetiće se za koji dan. Tako mi je potrebno da osetim miris lipe posle onih smradova od danas.

- Kakvih sad smradova ? – začudila se Jovana .
- Smradova, ljubavi, pravih smradova, kako se tebi čini stajsko đubrivo, smrdi ili miriše?
- Dobro, pričaj dalje, slušamo ….

ceo tekst