петак, 23. април 2010.

Hijo de la Luna



Neki ljudi, bilo ženskog ili muškog pola, kao da ne smeju ili ne umeju da prožive dodeljen im ljudski život. Rode se, rastu, žive i nestanu iz ove naše stvarnosti. Tek tako, kao da ih nije ni bilo, kao da što pre treba da odu. Mnogi se ponekad zapitaju – otkud oni u našim životima, kad im tu nije mesto? Jednostavno se stvore sa tim osećajem nepripadanja , koje je obostrano – osećaju ga i oni sami a i ljudi, koji bi trebalo da su im bliski, da ih vole. Pravo pitanje bi možda bilo – ko je tu pogrešan, da li oni ili njihovo okruženje. Da nisu samo na pogrešnom mestu u pogrešno vreme? Ili su možda promašili galaksiju, univerzum, možda je dobro mesto i vreme, možda je u pitanju neki paralelni svet…. možda su samo malo zalutali……

ceo tekst

Нема коментара:

Постави коментар