понедељак, 12. јул 2010.

Proročica




- Zašto sam pristala na intervju? To ti je prvo pitanje? OK. Hajde da se potrudim da ti odgovorim, nisam očekivala da ćeš to prvo da me pitaš. Vidiš, meni reklama nije potrebna, imam sasvim dovoljno klijenata, ustvari većinu odbijam. Para više nego dovoljno. Ipak, tebe su preporučili moji redovni klijenti, oni što daju pare a ne pitaju, kad da stanu. Rekoh sebi, bilo bi lepo da ih na neki način ispoštujem, više zbog njih nego zbog sebe. Ti nemoj to baš tako bukvalno da napišeš, malo to onako nafiluj, šta ja znam ti si profi…, – nasmešila se prvi put, onako više da pokaže belinu svojih savršenih zuba. Ipak, oči se nisu smešile, ostale su nekako zatvorene, daleke, ispitivačke.
- Drugi, važniji razlog je valjda taj, što ja zaista volim da pričam o tome, šta i kako radim. Samo to niko ne sluša, nikoga to ne interesuje. Možda, malo na početku, zatim odmah svi, ne mogu da izdrže, pređu na lični nivo, ma svi su isti. Hajde, pitaj me, nema šanse da me ne pitaš!
- Stvarno, umeš da se kontrolišeš, svaka ti čast, pravi si novinar, posao, karijera, pre svega, ali…,

ceo tekst

Нема коментара:

Постави коментар